Kerbela tugo moja
Muslimanu današnjice je teško objasniti i predočiti da su ta dva divna mladića stradali kao zrtve u okrutnoj borbi za vlast i što je jos tragičnije sto su žrtve sistema čiji nosioci su "muslimani". Naš dobri musliman će to vjerovatno ovako prokomentarisati" :"Ma kakvi su to muslimani koji su otrovali Hasana i odsjekli glavu hazreti Husejnu" I za Bošnju ovdje završavaju sve dileme. Ne može se i ostati dobar musliman i biti ubica Poslanikovih unuka, za koje se posigurno zna da su najsvjetliji primjeri primjene islama, ljubavi za Islam i žrtve i truda za uspostavu islama.
Hazreti Hasan i Husejn su pokušali da se odupru najezdi gušenja i utiranja islamskog načina uspostave vlasti (hilafeta) i utemeljenju oblika dinastijskog nasljedjivanja (hukmu-l-virasi) koju je predvodio i čiji je utemeljivač bio Muavija sin Ebu Sufjana. Medjutim, napori Husejna i Hasana nisu bili dovoljno podržani i doživjeli su jedan krah i tragičan poraz. Svi poznati i odabrani ashabi su bez sumnje bili na strani Hasana i Husejna, ali je Muavijin angažman, planiranje i dugogodišnje pripreme u Šamu pokazali se u historijsko-povjesnom pogledu efikasniji kada je riječ o politickim uspjesima.
Period u kojem su živjeli h. Hasan i Husejn je veoma interesantan za svakog muslimana i muslimanku prethodnih vremena, a i današnjice. Ako su neki ljudi, iz želje da ostanu na vlasti po svaku cijenu, bili spremni da na tome putu likvidiraju "svoje potencijalne rivale" pa makar oni bili najbliža Poslanikova rodbina i najbolji muslimani na svijetu, onda se ne treba čuditi ili nadati većoj dozi milosti od ljudi koji trenutno drže konce vlasti u svijetu.
Onima koji pokušavaju prešutitii kerbelski masakar visa vi čuvanja muslimanskog "jedinstva", poručujemo da je to zločin koji nije ništa manji od kerbelskog zločina. Kazivanje o Husejnovoj tragediji i tragediji Poslanikovog Ehli-bejta ne ide u prilog i ne sviđa se jedino dinastijama koje uživaju trenutne dunjalučke čari od ovosvjetske dunjalučke vlasti.
Muhamamed, a.s., je rekao: "Hasan i Husejn su predvodnici Mladica u Dzennetu/". Tirmizi/
Husejnovo ubistvo je najstrašniji događaj u islamskoj povijesti. Tako su o tome pisali historičari i očevici, kojeg kada se sjećamo ili govorimo o njemu suze naviru na oči i srca se stuže. Kože se naježe i prsti i pero kada neko piše o tome zadrhte. Ubili su ga njegovi neprijatelji i to na najsvirepiji način. Nisu ga ni na najmanji način poštovali niti su iskazali samilosti prema njegovoj porodici i maloj nedorasloj djeci koji nisu imali ni snage ni moći. Sve to da bi stekli naklonost omejevskih vladara. Utrkivali su se noseći njegovu odsječenu glavu da bi dobili nagradu."
